Category: Babinje

Razmicanje trbušnog zida – diastaza

Razmicanje trbušnog zida – diastaza

Dijastaza  je razmicanje uzdužnog trbušnog mišića duž središnje linije, najčešće krajem  trudnoće kada prednji trbušni zid ne može više da se rastegne pod pritiskom uvećane materice i ploda ili za vreme prirodnog   porođaja  u fazi napinjanja i istiskivanja bebe.

 

Razlog popuštanja trbušnog mišića su hormonske promena i nemogućnost daljeg rastezanja trbušnog zida. Dolazi do razmicanja na njegovom najmekšem delu. Češća je kod žena koje su već rađale ili nose blizance, kao i kod onih koje su fizički neaktivne. Do diastaze dolazi i kada se radi carski rez jer lekar mora ove mišiće da razdvoji da bi mogao da dođe do materice i uradi intervenciju.

 

Ako je razmaknutost mišića manja od 2,5cm i zahvata mali deo mišića u pitanju je fiziološka dijastaza koja se često koriguje spontano ili uz vežbanje posebnih vežbi. Treba obratiti pažnju na vrstu vežbi jer nestručno vežbanje može da dovede do pogoršanja.  Određene vežbe mogu da povećaju razmak između mišića.

 

Takođe  je posle porođaja, u periodu vraćanja trbušnog zida, važno pravilno podizati i spuštati  bebu iz kreveca, sa stola za povijanje, iz kadice, kako ne bi došlo do dodatnog velikog opterećenja oslabljenih mišića.

 

Kada je razmicanje uzdužnog stomačnog mišića veće od 2,5 cm,  pored redovnog vežbanja, preporučuje se i  nošenje pojasa ali samo pri naporu. Celodnevno nošenje pojasa se izbegava jer bi moglo da dovede do slabljenja mišića zbog neaktivnosti.

 

Kod težih oblika dijastaze i ukoliko žena ne planira još jednu trudnoću, radi se hiruška intervencija.

 

Izvor: Škola roditeljstva Nada Lazić

 

 

Pozitivan uticaj fizičkih vežbi na trudnoću i porođaj

Pozitivan uticaj fizičkih vežbi na trudnoću i porođaj

Danas se pouzdano zna da fizičke vežbe imaju mnogo pozitivniji uticaj tokom trudnoće i nakon porođaja nego što su stručnjaci mislili do pre nekoliko godina.  Kod trudnica kojima su lekari dozvolili da vežbaju jer je trudnoća uredna, vežbe omogućavaju da:

  • održe dobar mišićni tonus tokom trudnoće i nakon porođaja,
  • njihov kardiovaskularni sistem neometano funkcioniše što sprečava pojavu znakova umora,
  • lakše kontrolišu povećanje telesne težine što smanjuje opasnost od pojave dijabetesa kod trudnica ali i kod novorođene dece,
  • sprečava se pojava hipertenzije, lakših oblika venske tromboze, proširenja vena i bolova u leđima i krstima,
  • postiže se bolja koordinacija pokreta pa je manji broj slučajeva povređivanja zglobova,
  • ređa je pojava glavobolja, smanjen je osećaj umora i olakšano je disanje, naročito u poslednjem tromesečju trudnoće kada su te tegobe inače najizraženije,
  • kod jednog broja žena vežbanje utiče na porast samopouzdanja a kod većine na osećaj dobrog zdravlja i optimalne fizičke kondicije u trudnoći.

Umerena fizička aktivnost  30 do 45 minuta dnevno imaće najveći efekat ako se sprovodi redovno a to znači 3-4 puta nedeljno.

Imajte u vidu da je potrebno da posmatrate sebe i reakcije svog tela i bebe. Obavezno stanite sa vežbanjem ako:

  • osetite bol bilo gde (u mišiću, zglobu, grudima, glavi, stomaku),
  • ako osetite glavobolju, nesvesticu, vrtoglavicu,
  • imate ubrzan rad srca ili ne možete da govorite dok vežbate,
  • beba neuobičajeno reaguje, aktivnost je povećana ili uočite prestanak kretanja,
  • ako nakon kraćeg odmora simptomi ne nestaju, obavezno se javite lekaru.

Nikako nemojte vežbati bez dozvole lekara koji prati vašu trudnoću!  Nemojte vežbati bez nadzora ili prethodnih konsultacija sa fizioterapeutom ili fitness instruktorom edukovanim za rad sa trudnicama.

 

Uticaj fizičke kondicije na porođaj           

Potpuni izostanak fizičke aktivnosti u trudnoći može da bude faktor rizika za mnoge komplikacije tokom porođaja (traumatičan porođaj, patnja bebe zbog nedostatka kiseonika, hitno završavanje porođaja carskim rezom i drugo). Prosečna dužina trajanja porođaja je 8 do 12 sati za prvorotke, što svakako zahteva dobru kondiciju. Zato je potrebna dobra priprema kako psihička tako i fizička. Faza napinjanja pri istiskivanju bebe takođe predstavlja veliki napor za koji se treba dobro pripremiti kako ne bi došlo do zastoja bebe u porođajnom kanalu što zahteva hitno završavanje porođaja.

 

Fizička aktivnost nakon  porođaja

Težina dobijena u trudnoći ima svrhu da hrani bebu koja se razvija i da obezbedi rezerve namenjene dojenju nakon porođaja. Ukoliko su ove potrebe zadovoljene i dojite bebu, u roku od nekoliko meseci vratićete se na težinu od pre trudnoće. Vežbanje će vam u tome pomoći i održaćete vašu fizičku kondiciju.

Dobra fizička kondicija utiče na brži oporavak tokom perioda babinja, skraćuje se vreme potrebno za vraćanje na stanje pre trudnoće, brže se uspostavlja normalna statika tela.

Sa vežbanjem možete da počnete mesec dana nakon prirodnog porođaja I tri meseca nakon carskog reza nakon ukoliko ste pre toga bili na pregledu kod lekara i on je rekao da možete da vežbate.

Izvor: Škola roditeljstva Nada Lazić

Koliko bebe treba da spavaju?

Koliko bebe treba da spavaju?

Potrebe beba za snom se razlikuju od deteta do deteta. Postoje više ili manje budna deca. Deca koja se bude lako i deca koja baš „spavaju kao bebe“.

Iako ćete najbolje pratiti razvoj svog deteta tako što ćete naučiti njegove individualne potrebe, ipak postoji skala po kojoj se možete orijentisati. Individualne razlike postoje, kao i različitost u ritmovima dnevnog i noćnog spavanja ali neko veće odstupanje u ukupnom broju sati u odnosu na to koliko treba beba da spava može Vam ukazati na neki problem.

U tabeli je prikazano koliko je bebama u određemom uzrastu potrebno sna.

uzrast bebe noćno spavanje dnevno spavanje ukupno spavanje
1-3 meseca 8 sati 8 sati sa prekidima 16 sati
3-6 meseci 10 sati 5 sati iz 3 puta 15 sati
6-9 meseci 11 sati 3 sata iz dva puta 14 sati
9-12 meseci 11 sati 3 sata iz dva puta 14 sati
12-18 meseci 11 sati 2:30min 1ili iz 2puta 13:30 sati
Uspostavljanje bebine rutine pomaže bebama da shvate šta je naredno, što će se desiti, tako znaju i da u određeno vreme sledi spavanje.

U uspavljivanju Vam mogu pomoći posebno za bebe snimljena tiha muzika ili neki od šumova koje možete pronaći na YouTube-u ili kao aplikaciju instalirati na mobilni telefon.

U uspavljivanju je velika pomoć u svetu već neko vreme popularna a sada pristigla i kod nas Vreća za uspavljivanje beba, koja pomaže da se beba od svog sopstvenog pokreta ne probudi a da takođe i ima umirujući osećaj ušuškanosti i obuhvaćenosti.

Izvor: Škola roditeljstva Nada Lazič

Plač bebe – iz ugla bebinog emotivnog razvoja

Plač bebe – iz ugla bebinog emotivnog razvoja

Reagovanjem na bebin plač zadobijamo njeno poverenje.

Svi se brinemo šta je potrebno obezbediti za novorođenu bebu – koliko benkica, koje pelene, kakve flašice. Brinemo da li će beba dovoljno jesti i dobro napredovati. Ono o čemu često ne razmišljamo unapred je bebin emotivni život, koji takođe počinje da se razvija od prvog dana po rođenju i da mi, posebno mama, u tom razvoju i postavljanju emotivne “strukture” svog deteta imamo ključnu ulogu. Kako će naše dete da se nauči komunikaciji i poverenju u nas a zatim i u ostatak sveta, kakve će temelje odgovornosti postaviti, kako će se snaći u svojoj prvoj separaciji i odrastanju, odvajanju od roditelja – za sve to postavljamo osnove u prvih par meseci života- kaže za “Baby planetu”, Jasna Lovrić, konstruktivistički koučing psiholog, predavač u Školi roditeljstva Nada Lazić.

Beba u prvih par meseci oseća celim telom. Postoji znak jednakosti između potreba za hranom, suvoćom, čistoćom i nežnošću – našim dodirom i fizičkom bliskošću. Beba nekada plače zato što joj treba upravo fizička bliskost roditelja. Možda ste zadovoljili sve druge bebine potrebe, ali ako je niste dovoljno mazili – onoliko koliko njoj treba a svaka beba je različita – beba će nastaviti da plače, otkriva nam naša sagovornica.

– U prvim mesecima života, bebe komuniciraju sa nama plačem, to su njihovi znaci za komunikaciju sa vama jer još nisu sposobne i razvijene da nam daju neke druge znake. Beba nam tako saopštava da joj nešto treba, tako nas zove. Verujte u plač svoje bebe. Bebin plač nije manipulacija, jer beba u prvim mesecima života nije sposobna za to. Bebi ste zbog nečega potrebni – kaže Jasna Lovrić – Nemojte da vas frustrira bebin plač. Ona plačem ne pokazuje da je “nezadovoljna” nego samo da joj je nešto potrebno. Ne ume drugačije. Zadovoljite tu njenu potrebu i dobićete za nagradu očaravajući osmeh zadovoljnog deteta i bebinu bezuslovnu ljubav.

To nije uvek jednostavno, pa najbolje što možete da uradite za svoje novoređenče prvih meseci je naučite kako da ga razumete. Ne da slušate savete neke druge mame vezane za neko drugo i drugačije dete. Nego da se upoznate sa vašom bebom. Vi apsolutne ne možete da razmazite svoje novorođenče, sugeriše Jasna Lovrić i moli roditelje da ne pokušavaju da “treniraju” bebu kada će da spava ili disciplinuju na bilo koji drugi način. Jednostavno budite tu za vašu bebu. Onda kada je njoj to potrebno. Ako vi ne budete tu za nju – ko će?

-Nemojte biti u zabludi da bebin emotivni svet u tom periodu ne postoji. Beba kroz vašu komunikaciju i odgovore izgrađuje svoju emotivnu strukturu. Opasnost ignorisanja bebinog plača je da beba zaćuti. Ako prestanete da reagujete na bebine znake – plač, beba će prestati da signalizira. Šta je vaša beba naučila iz vašeg ignorisanja njenog plača? Beba je naučila samo da njeni znaci i njene potrebe nemaju nikakvog efekta i značaja za njene roditelje, da ona sama nema vrednost za svoje roditelje – upozorava sagovonica “Baby planete” i dodaje:

-Beba istrajnije ličnosti će nastaviti da plače glasnije, u nadi da će probiti “zid ćutanja” roditelja. Pritom će postati samo još nasrtljivija i anksioznija u svom plakanju i u pokušaju da ostane blizu svojih roditelja. Beba sa slabijom ličnošću će se lakše adaptirati na nedostatak odgovora roditeljai posle nekog vremena jednostavno – odustati. Paradoksalno, vi u stvari želite da vaše dete bude beba koja će istrajnije plakati. Beba istrajnog karaktera.

Ako pokušavate da trenirate novorođenče da spava ili jede kada ste vi to smislili a ne onda kada je to njemu potrebno, ako ignorišete bebine znake (plakanje) vi u stvari trenirate vašu bebu da ne komunicira sa vama. Teorija kaže, a praksa je dokazala da će beba najmanje plakati ako je naučila da ćete svaki put doći na njen znak. Tada se njen plač neće razvijati u burni plač nego će ostati na nivou dozivanja. S vremenom će plakanja biti sve manje.

Ma koliko dešavanja izmeđšu bebe i roditelja u prvim mesecima liče na borbu za kontrolom, ona to nisu, več zapravo pomažu da se uspostavi odnos međusobnog poverenja. Rana zavisnost bebe od vas pomaže kasniju bebinu nezavisnost. Nećete imati problema sa vaspitavanjem. Njeno osamostavljivanje će kasnije biti vaš međusobni dogovo, kaže Jasna Lovrić i dodaje:

-Slušajte svoju bebu kada je mala i ona će vas slušati kada poraste. Vaše dete će verovati vašoj komunikaciji. Najvažnija i istinski ključna tema i pitanje prvih par meseci bebinog života je poverenje i komunikacija. Beba koja ima potrebu za nečim – hranom, suvom pelenom, nežnošću, će signalizirati osobi kojoj veruje da će izaći u susret njenim potrebama. Kada vam vaše dete veruje, vi ga možete karakterno oblikovati i vaspitavati na nežan, suptilan način. Poverenje je mnogo bolja osnova za disciplinu od bilo kog kažnjavanja.

Odgovaranjem na potrebe do odgovorne dece

Jasna Lovrić kaže da postoji obrazac koji pokazuje da odgovorna deca, deca koja se odazovu i odgovore na roditeljski poziv i svoje obaveze su ona deca koju su roditelji naučili da će na njihov poziv odgovoriti. Kada su roditelji “odgovorili” na znake svog deteta, njihova deca će odrasti sa sposobnošću da “odgovore” na potrebe drugih, da postanu “odgovorna” deca a zatim i odgovorne odrasle osobe. Postaće deca stabilne ličnosti koja znaju da su vredna, jer su pre svega vredna svojim roditeljima.

“Baby planeta” br. 44

Radionicu vodi Jasna Lovrić, konstr. koučing psiholog

Imejl: jasna.i.lovric@gmail.com

Pronađite datum održavanja radionice/predavanja na rasporedu radionica/predavanja za mesec u kom pohađate ciklus Škole roditeljstva Nada Lazić

 Posleporođajna (postpartalna) depresija

 Posleporođajna (postpartalna) depresija

Autor teksta: Saradnik Škole roditeljstva Nada Lazić, dr. Časlav Hadži Nikolić, neuropsihijatar

Dijagnoza se kada je u pitanju zdravlje u principu ne postavlja na internetu, što je koliko pogrešno toliko i opasno. Traganje za dijagnozom i načinima lečenja putem interneta može da zavede, zbuni, uplaši, povede pogrešnim putem. Lični kontakt sa lekarom je nezamenjiv.

Ipak u nekim slučajevima kao što je npr. posleporođajna depresija, potrebno je poznavati osnovne činjenice kako bi se buduće mame, mlade mame i njihovo blisko okruženje, mogli orijentisati o čemu se radi i kada treba intervenisati i obratiti se za profesionalnu pomoć.

U tom smislu, veoma je instruktivno uputstvo eksperata klinike Mayo u SAD, mamama koje posle porođaja osećaju neke od znakova i simptoma – sindroma posleporođajne depresije.
„Ako se osećate depresivno nakon rađanja vaše bebe, možda ćete se osećati zbunjenom ili će vam biti neprijatno da to priznate. Ali ako osetite bilo koji simptom posleporođajne tuge ili posleporođajne depresije, pozovite vašeg doktora i zakažite razgovor. Ako se jave simptomi koji upućuju na postpartalnu psihozu hitno potražite pomoć.

Važno je da pozovete vašeg doktora što je pre moguće ako znaci i simptomi depresije koju osećate imaju neke od ovih karakteristika.

• ne blede ili ne nestaju posle dve nedelje
• ako se pogoršavaju
• ako vas ometaju da se brinete o bebi
• ako vas ometaju da obavljate svakodnevne poslove i zadatke
• ako se javljaju ideje o samopovređivanju ili povređivanju bebe

Razumljivo je da je rađanje novog bića okidač za plimu različitih emocija. Međutim, nekada se može pojaviti i nešto što se ne očekuje i što zbunjuje – depresija. Posleporođajna ili postpartalna depresija – skraćeno PPD.
Za sada se ne može sa sigurnišću reći koji su sve uzroci nastanka postpartalne depresije. Nesumnjivo je da je hormonalni status značajan u nastajanju ovog sindroma. Istraživanja su pokazala da se nivo ženskih reproduktivnih hormona višestruko povećava tokom trudnoće a da se već tri dana nakon porođaja vraća na nivo koji je prethodio trudnoći. Hormoni štitaste žlezde takođe naglo padaju što može da dovede do doživljaja umora, usporenosti i potištenosti. Tu su uključeni i psihološki fenomeni. Uskraćenost sna uz opterećenje novim obavezama koje diktira dolazak bebe, uz drugačiji doživljaj sebe, drugačiju partenersku dinamiku, emocionalni „feedback“ okoline itd. dovodi do emocionalne uzburkanosti koja nesumnjivo ima značaja u nastajanju postpartalnog depresivnog sindroma. Pri svemu tome genetska predispozicija daje svoj doprinos riziku nastajanja PPD-a.

U zavisnosti od intenziteta i karaktera smetnji kao i dužine njihovog trajanja, sindrom o kome ovde govorimo može se javiti u nekoliko oblika. Ti oblici se opisuju kao:

• Posleporođajna tuga ili „baby blues“
• Posleporođajna depresija
• Posleporođajna psihoza

POSLEPOROĐAJNA TUGA ILI „BABY BLUES“

Znaci i simptomi postporođajne tuge počinju 2-5 dana nakon porođaja i traju nekoliko dana do nedelju – dve, ali ne utiču značajno na mamino bavljenje bebom. Javljaju se kod 80 do 90% mama.

U okviru ovog stanja mogu se javiti:

• Promene raspoloženja
• Tuga
• Teskoba
• Razdražljivost
• Preplavljivanje osećanjima
• Ranjivost
• Plačljivost
• Gubitak energije
• Sniženje koncentracije
• Smanjenje apetita
• Poremećaji sna

Obično ne zahtevaju specijalistički tretman.

POSLEPOROĐAJNA ILI POSTPARTALNA DEPRESIJA

Pri samom nastajanju postpartalna depresija može delovati kao posleporođajna tuga, ali se njeni znaci i simptomi pokazuju kao mnogo intenzivniji, traju duže i ometaju ili onemogućuju brigu o bebi i obavljanju svakodnevnih zadataka. Sindrom nastaje i razvija se tokom prvih nekoliko nedelja nakon porođaja, ali može početi i kasnije sve do šest meseci nakon rođenja bebe.

Postpartalnu depresiju karakterišu:

• Depresivno raspoloženje ili ozbiljne promene raspoloženja
• Čest, ekscesivan plač
• Teškoće u kontaktu sa bebom
• Povlačenje od porodice i prijatelja
• Gubitak apetita
• Nesanica ili izražena pospanost
• Preplavljivanje umorom i gubitak energije
• Nedostatak zadovoljstva u svakodnevnim aktivnostima i nemogućnost prepuštanja uživanjima u njima
• Intenzivna razdražljivost i bes
• Strah mame da nije dobra mama
• Nesposobnost da se odgovori svakodnevnim zahtevima i poslovima
• Doživljaj krivice
• Doživljaj bespomoćnosti i beskorisnosti
• Sniženje koncentracije i smanjenje sposobnosti da se donose odluke
• Visoka anksioznost i panični napadi
• Misli vezane za samopovređivanje ili povređivanje bebe
• Samoubilačke misli i ideje

Ovako ispoljeni sindrom može trajati mesecima. Procenjuje se da ga doživljava 10 -16 % majki.
Tretman uključuje psihoterapijske intervencije i medikamentoznu terapiju.

POSTPARTALNA PSIHOZA

Postpartalna psihoza je ozbiljan psihijatrijski poremećaj koji može brzo da se razvije, često tokom prva tri meseca. Javlja se retko (0,1 -0. 2 %), ali zahteva hitnu psihijatrijsku intervenciju i lečenje. Rizik za pojavu ovog stanja je veći ukoliko u ličnoj ili porodičnoj prošlosti postoje podaci vezani za fenomene depresivne kategorije.

Ovo ozbiljno oboljenje uključuje:

• Konfuzna stanja
• Inkoherentno mišljenje
• Opsesivne misli vezane za za zdravlje i preživljavanje bebe
• Halucinatorna doživljavanja
• Sumanute ideje
• Autodestruktivne ideje i pokušaje kao ideje i pokušaje povređivanja deteta

Pojava bilo kog od pomenutih simptoma predstavlja indikaciju za hitnu psihijatrijsku intervenciju. Lečenje podrazumeva pre svega medikamentoznu terapiju (antipsihotici, antidepresivi, stabilizatori raspoloženja) pri čemu ordinirajući psihijatar, kome se treba odmah javiti, odredjuje indikacije za bolničko lečenje.
Posebno je hitno obratiti se psihijatru kada postoje suicidogene ideje ili ideje o povređivanju bebe. Dobro je da sa ovim bude upoznato najbliže okruženje obolele mame jer ona nekada nije kritična i nema uvid u svoje stanje i situaciju.

Uvek treba imati na umu da je postpartalna psihoza izlečiva i da se najveći broj mama uz primenjenu terapiju vraća svom normalnom životu.