Prvo pismo mami

Prvo pismo mami

Prošlo je tek nekoliko dana kako smo se upoznale. U stvari naše upoznavanje počelo je mnogo, mnogo ranije. Već devet meseci nepogrešivo osjećamo jedna drugu: ti moje pokrete, a ja tvoju zabrinutost, nezadovoljstvo, ljutnju, sreću, spokojstvo.

Sada smo se konačno srele. Da li te je susret sa mnom pomalo razočarao? Priznajem, ja možda nisam bucmasta, plavooka i plavokosa beba koja se viđa na televizijskim ekranima. Nisam takva, ali sam tvoja beba. Sada započinjemo život zajedno.

Vreme je da počnemo da se upoznajemo. Pred nama je dug period tokom kog ćemo otkrivati jedna drugu. Obe moramo biti strpljive. Ponekad nećeš razumeti moj plač. Možda ćeš se ljutiti. Ponekad ćeš se osećati krivom, jer nisi u stanju da me odmah razumeš. Molim te, imaj strpljenja. Da bi se dvije osobe srele i odgonetnule jedna drugu, potrebni su dani, mjeseci, godine.

Ja ću tebe upoznavati preko topline koja zrači iz tvojih ruku, naručja, glasa. Preko tebe ću upoznati ceo svet. Zato nemoj ćutati dok me hraniš ili prepovijaš. Tvoja ljubav potrebna mi je isto toliko koliko i hrana koju mi daješ, čista posteljina, provetrena soba.

Prvih meseci bićeš ceo moj svet. Ako me uzmeš u naručje da bi me podojila, učini to toplo i prisno. Nemoj biti nestrpljiva. Nekim bebama potrebno je desetak minuta da utole glad, drugim više. Upoznaj moj ritam. Kratak predah na tvojim grudima znači mi isto koliko i mleko koje mi daješ. Ako me hraniš na kašičicu, nemoj mi davati kroz ogradu kreveta. Možda je tako jednostavnije i brže, ali meni si potrebna baš ti – toplina koja zrači iz tvog naručja.

Kad dođemo kući tih prvih dana biće puno ljudi oko nas. Naročito žena koje oko beba znaju mnogo više. Ali bez obzira na sve njih, dopusti muškarcu koji mi je otac da bude pored mene. Možda je on nespretniji u prepovijanju, ali veruj mi, to mi neće smetati. Mnogo je važnije da se ja i moj tata upoznamo već tih prvih dana i da svi zajedno što pre postanemo porodica.

Ako me kod kuće čeka još jedno malo biće, to naravno komplikuje stvari. Naročito tebi koja ćeš morati da se boriš sa njegovom ljubomorom, nezadovoljstvom, možda besom. Ljubomora je teško iskustvo i ne može se rešiti preko noći. Potrudi se da brigu oko mene podeliš sa tim malim bićem. Poslove oko mene radite zajedno. Biće to sporije, iscrpljujuće za tebe, ali to je način da nas približis jedno drugom i omogućiš da se prihvatimo i zavolimo.

Biće tu mnogo problema. Niko nikada nije učio kako da bude dobar i uspešan roditelj. A to je nešto što svako želi. Prvi korak u tom učenju je tvoja spremnost da me čuješ, upoznaš i prihvatiš.

A ja ću na tvoju ljubav odgovarati osmesima dok ne naučim da to uradim i slatkim i musavim poljupcima.

Mama, volim te.