Dete i odnos roditelja

Dete i odnos roditelja

Veoma je važno da se roditelji pre dolaska deteta pripreme za izmenjene uloge u kojima će se naći kao i za napore i iskušenja, umor roditeljstva.

Najčešće se o bebi razmišlja sa stanovišta ispunjenja želje za bebom, svojim detetom, mirišljavim zavežljajem koji ima naše crte lica. Dolazak bebe se bez sumnje idealizuje a pre svega zbog nedostatka iskustva i jednostavnog nepoznavanja tempa i načina na koji se dete podiže. Teorija je jedno a praksa drugo, u praksi se oseća sve ono što teorija samo napominje: bol u grudima, bol rane, umor i neispavanost, hormoni, nedostatak vremena za sve ono što je bio naš prethodni život, nesporazumi u komunikaciji.

Druga pojava je razlika između realne bebe i željene bebe. Željena je možda bila mirna i maza kao mi. Realna je možda bučna i zahtevna kao neko iz porodice koga baš ne volimo najviše. A to je i dalje naše dete o kom treba da brinemo sa puno ljubavi i strpljenja.

Ne postoji rešenje za to da je malo dete za roditelje naporno. To je tako. Međutim kada dolazi do napetosti i neprijateljstva između nas i bebe ili između partnera, najčešće je nešto drugo uzrok. Treba da se zapitamo zašto tako reagujemo, zašto su nam neke situacije nepodnošljive i neprijatne. Najčešće dete nije razlog.

Dolazak bebe ne znači da ste iznenada odrasli i sazreli. Onaj ko je pre dolaska bebe bio nezreo neće samo činom dolaska bebe postati zrela i odgovorna osoba. Naša ličnost se nije promenila. O promeni ličnosti i sazrevanju treba razmišljati i raditi na vreme pre nego što dete dođe.

U tom smislu veoma je važno da ste objektivni u tome ko ste, koliko ste zreli kao i koliko je zreo vaš partner. Takođe treba da se suočite sa tim da li je vaša veza u potpunosti otvorena, sa poverenjem i dobrom komunikacijom, nežnošću. Sve ono što vam smeta ili niste postavili na svoje mesto pre nego što je beba došla, neće se samo od sebe promeniti kada dete dođe. Na partnerskom odnosu treba da se radi.

Mladi roditelji treba da budu spremni da kroz poteškoće i probleme zajedno rastu. U porodici sa decom uvek ima prostora za različita mišljenja i sukobe. Svi članovi imaju svoje, nekad različite, želje i potrebe i potrebno ih je uskladiti i usaglasiti. Onoliko koliko su partneri puni poštovanja i empatije jedno za drugo, toliko će njihov odnos imati šanse da preživi a deca da rastu u zdravom okruženju.

Mnogi činioci mogu dodatno opteretiti odnos i doneti umor, napetost i nesuglasice. Na primer određene zavisnosti ili depresija. U to spada i postporođajna depresija o kojoj treba povesti računa i partnerki pružiti svu podršku jer ona sama sebi ne može do kraja da pomogne. Depresija i alkoholizam na primer, mogu se savladati uz pomoć terapeuta i ako se porodica nađe zajedno i složno u tome da pomogne da partner kom treba pomoć izađe iz krize, onda taj problem za oboje može da bude prilika za rast i sazrevanje. Takav odnos će posle te krize biti čvršći i bliskiji.

Važno je da su roditelji međusobno otvoreni i slobodni da iznesu svoje probleme i da saslušaju jedno drugo. Takav način komunikacije dovešće ih do dobrih rešenja koja će doneti zajedno, međutim, što je još važnije, takvom komunikacijom će učiti svoju decu da treba da preuzmu odgovornost za sebe i svoje postupke. Čak iako nismo ponosni na neki svoj postupak, ako preuzmemo odgovornost za njega, otvoreno razgovaramo sa partnerom, otvorićemo mogućnost za konstruktivan izlazak iz teške situacije. Problemi se neće „gurati pod tepih“, sakrivati, rešavati „zvocanjem“ ili okretanjem glave na drugu stranu, nego će se sagledati i prihvatiti takvi kakvi su, bez stida i krivice. Bez optuživanja i netrpeljivosti. A svaki problem koji se na konstruktivan i odgovoran način rešava je prilika za razvoj, kako pojedinca tako i odnosa.

Kada beba dolazi, osim što se radujete i spremate sve ono što je bebi potrebno kada stigne, odvojte vreme da dogovorite osnovna pravila vašeg odnosa. Postavite na svoje mesto ono što možda do tada niste. Počevši od toga ko ima kakve obaveze i ulogu do toga da pre svega vi dogovarate međusobno na koji način ćete podizati svoje dete.

Izvor: Škola roditeljstva Nada Lazić