Beba pod stresom

Beba pod stresom

Prevremeno rođene bebe ili bebe koje su u materici bile pod stresom, nekada pokazuju znake prevelike osetljivosti. Tada govorimo o hiperosetljivim bebama.

Takve bebe imaju smanjenu sposobnost da se isključe od spoljnih nadražaja i umire se da bi na primer zaspale. Svaka veća količina spoljnih nadražaja ih uznemiri. Takve bebe reaguju na svaki zvuk zvečke, na svako zvono ili na svako paljenje svetla.

Ovo je još jedan argument u prilog tome da o svojoj bebi treba da učite posmatrajući je i da je svaka beba individua za sebe. Ukoliko je vaša beba hiperosetljiva, neće vam pomoći saveti kume ili bake koje takvu bebu nisu imale, jer se ta dva iskustva ne mogu porediti.

Takve bebe pri nadražajima tipa zvuk, svetlo, dodir, veoma vidno reaguju. Teško im pada više nadražaja nego što mogu da mirno apsorbuju. Bebe se mršte, čak menjaju boju, puls im se ubrzava, može da se desi da pokušavaju da se zaklone, umire, podizanjem ruku do očiju ili usta. Lako mogu da zapadnu u stanje nekontrolisanog plakanja.

Roditelji bebe koja se teško isključuje od spoljnih podsticaja tako što će izvesno vreme da posmatraju bebu i da li beba postaje vremenom otpornija na zvuke, šumove, dodire, svetlo. Ako beba postane otpornija onda je osetljivost bila posledica stresa kod porođaja ili anestezije ili lekova koje je majka primila.

Ako se problem nastavi, onda se time treba ozbiljnije baviti. Beba koja ima problema da prihvati informacije iz okoline i ima preterane reakcije, je beba koja ima problem da razdvoji važne od nevažnih podsticaja i na sve podsticaje isto reaguje. Treba joj pomoći da polako izgradi tu sposobnost.

Za početak treba razvijati kod bebe efikasniji prag odbrane od nepotrebnih informacija. Treba smanjiti broj podsticaja kojima je beba izložena. Na primer: treba urediti sobu da bude tiha i sa prigušenim svetlom. Ne treba dete izlagati neprekidnom prilivu informacija i zvuka kao što je na primer televizor koji radi bez prestanka.

Roditelji u prisustvu bebe treba da govore tiho i da smanje vizuelne i taktilne nadražaje prilikom hranjenja ili kada žele da se igraju sa bebom. To znači da treba da isključe više nadražaja odjednom u kontekstu toga šta će uznemiriti bebu. Na primer: treba ili da je gledaju ili da je dodiruju ili da je podižu – ali ne sve te tri stvari odjednom. Kada se beba navikne na određenu količinu nadražaja, tada možete dodati još jedan način komunikacije. Postepeno mogu da se sastave svi vidovi komunikacije ali u ublaženom obliku, nežno, tiho i polako. Beba će svojim ponašanjem pokazati šta joj prija.

Tokom vremena beba će razvijati svoje sposobnosti u pravcu da izdvoji ono što je važno od informacija i reaguje adekvatno, da se sama umiri pred san. Ili da iz sna lagano pređe u budno stanje. Ta adaptacija, sposobnost da beba razvije sopstvene mehanizme kontrole, može trajati i godinu dana i zahteva strpljivost roditelja.

Majke koje su u trudnoći pušile, pile ili izlagale bebu narkoticima, mogu da dobiju bebu koja je preosetljiva ili neosetljiva u periodu dok se oporavlja od uticaja tih toksina. Nema nikakve koristi optuživati sebe ako se tako nešto desilo, potrebnije je shvatiti realno situaciju i uraditi sve da se pomogne bebi da sazri.

Bebin nervni sistem usled uticaja lekova ili stresa u materici, nije dovoljno zreo, preosetljiv je i treba mu pomoći da se razvije i postepeno izgradi svoje mehanizme smirivanja. Bebi može pomoći sisanje palca, ohrabrivanje upotrebe cucle, držanje i nošenje u uslovima koji su prilagođeni: blago svetlo, mir, umereno dodirivanje, ublaženi zvučni nadražaji.

Potrebno je biti u kontaktu sa pedijatrom i zajedno sa njim napraviti plan nege bebe.

Obratite pažnju na vašu bebu: ako je budi svaki šušanj, ako plače “bez razloga”, ukoliko ste eliminisali to da je beba gladnjikava, počnite da posmatrate kako vaša beba reaguje na smanjivanje nadražaja u njenoj okolini.

Svaka beba je priča za sebe i svet za sebe. Bebe se ne razvijaju istom brzinom. Neke prohodaju ranije a neke kasnije, neke pričaju “po rasporedu” a neka kasnije progovaraju. Na roditeljima je da pruže podršku svojoj bebi, na optimalan način za nju a u skladu sa njenim specifičnim tempom razvoja. Podrazumeva se da će roditelji takvih beba obratiti pažnju da kada poraste beba gleda TV najviše sat dnevno, a da tablet ili mobilni ne budu igračke za nju sve do određenog uzrasta.

Izvor: Škola roditeljstva Nada Lazić