Umerenost u pohvalama i kritikama

Umerenost u pohvalama i kritikama

Forsiranje deteta na nauči da radi nešto čak i kada to rade druga deca u njegovom uzrastu, predstavlja opasnost po detetovu svest o sopstvenim sposobnostima. Bez obzira šta dete uči, bilo da je još malo ili je malo veće pa već uči boje, brojeve i likove životinja, nemojte dete porediti sa drugom decom. Sasvim je moguće da dete veoma rano nauči neke stvari a da mu za druge treba više vremena. Imajte u vidu da je svako dete individua za sebe i da se svako razvija svojim ritmom. Kao što niste grdili dete kad je bilo malo što mu treba cucla ili se budi na tri sata, nemojte ga grditi ni zato što je u drugim elementima razvoja u nekom svom tempu.

Ako vaše dete veoma rano nešto nauči da radi, nemojte ga preterano hvaliti i pokazivati prijateljima i rođacima šta ono zna. Ono što će se desiti je da će dete osećati da nije dovoljno dobro kada ono što uradi ne izazove salve divljenja okoline.

Druga stvar koja može da se desi kod preteranih pohvala je da dete počne da radi sve što može da smisli da bi privuklo pažnju na sebe, jer je razumelo da je pod takvom pažnjom ono prihvaćeno i važno. Počeće da radi stvari i da istražuje nove, ne praćeno prirodnom unutrašnjom znatiželjom i potrebom za učenjem, nego usmereno količinom reakcije koju dobija za svoja ponašanja. Samim tim dete neće doživeti satisfakciju postignutog uspeha, učenja. Neće spoznati radost saznavanja kao ni radost otkrivanja sopstvenih mogućnosti.

Umerene pohvale će osnažiti detetovu svest o sopstvenoj uspešnosti.

Preterane pohvale dete će doživeti više kao pritisak nego kao ohrabrenje.

Sa druge strane preterane kritike deteta izazivaju pre preteranu pasivnost nego što stvaraju kod deteta dodatnu energiju za rešavanje problema. Kako da znate kada je potrebno da kritikujete a kada da hvalite dete? Kada kritikujete vodite računa da to bude usmereno samo na taj postupak a ne na ukupno ponašanje deteta. Imajte u vidu da fokus pažnje bude na pozitivnom ponašanju a da negativno okarakterišete i sprečite bez mnogo uzbuđivanja oko toga. Tako će i dete shvatiti da pažnju dobija kada radi nešto dobro. Ako su roditelji previše kritični prema detetu, dete uči da bude kritički nastrojeno tako da će odrasti prihvatajući isto ponašanje i stav da se na sve može staviti primedba.

Važno je da u odnosu sa detetom uvek podstičete njegovu preduzimljivost i samopoštovanje. Ohrabrite dete u novim igrama, poduhvatima, ali ne tako što ćete mu pomagati u njegovim pokušajima (možda samo malo), niti tako što ćete ga opterećivati svojom željom da uspe. I kada se suoči sa svojim neuspehom i kada postigne uspeh smireno ga pohvalite za trud i upornost – upravo to je ono što vam je stalo da dete razvije.

Dozvolite detetu da pokuša da reši neki zadatak na više načina. Neka se nervira zbog neuspeha, treba da pronađe rešenje i način koji je za njega najbolji. Dozvolite mu da samo otkrije smetnje i pohvalite ga za upornost i ponovni pokušaj. Neka mrsi pertle na cipelama, neka prospe malo mleka iz šolje, neka sruši gomilu naslaganih kockica ili predmeta, neka polomi kredu kojom crta po betonu.

Sve ovo naravno treba da bude u granicama onoga što je za dete bezbedno i treba da bude u okvirima poštovanja za druge ljude. Nerviranje i bes deteta su u trenutku ne baš prijatni ali su sa druge strane velika pokretačka snaga za dete u sticanju sopstvene nezavisnosti i umešnosti.

Roditelji treba da budu svesni svog ponašanja podjednako kao što su svesni ponašanja deteta. Vika, nervoza, psovke, svađa, ignorisanje… i te kako utiču na način na koji će se dete ponašati. Mi smo svojim ponašanjem osnovni model i “škola” za naše dete. Koliko god mu ponavljali da se lepo ponaša ako mi sami to ne radimo, nećemo ga ničemu naučiti.

Preterane pohvale i preterane kritike su podjednako destabilišuće za detetovu psihu. U prvom slučaju će pred sebe postavljati prevelike zahteve i privlačiće pažnju na svaki način, u drugom će početi da odustaje od učenja jer će razumeti da šta god da radi – ne valja. Najgore od svega je kada pred drugim ljudima “hvalite” i “sa divljenjem” prepričavate detetove nestašluke. Nemojte se onda iznenaditi ako ih često bude ponavljalo – upravo da privuče pažnju i divljenje.

Izvor: Škola roditeljstva Nada Lazić