Odnosi sa vršnjacima i roditeljima – dete od dve godine

Odnosi sa vršnjacima i roditeljima – dete od dve godine

U periodu od druge do četvrte godine odnos sa vršnjacima za dete postaje sve važniji. Detetu su potrebna ta iskustva, pre svega zato što u odosima sa decom može da isproba svoje obrasce ponašanja, kao i da prihvati njihove odnoso obrasce grupe. Deca isprobavaju složenija osećanja u druženju. Već od treće godine se veoma raduju drugarima, čak se međusobno zadirkuju. Deca se vole, grle i nedostaju jedni drugima. Osim što se uče prijateljstvu deca se uče i suparništvu. Sve to im je potrebno da nauče za zdravo odrastanje. Suparništvo je sastavni deo prijateljstva pa će dete podjednako voleti svog prijatelja koliko će se i takmičiti sa njim. Važno je da na neki način usmerite dete na druženje sa decom koja su vam po svojim obrascima ponašanja prihvatljiva jer će vaše dete od njih prihvatati neke njihove navike.

Uzmite u obzir da su kod trogodišnjaka seksualna istraživanja već prisutna. Veći broj trogodišnjaka će se na neki način igrati „mame i tate“. To je bezopasan način da istraže svoja tela.

Igre istraživanja i iskustva sa vršnjacima donose detetu mogućnost da stvori jasnije predstave o sebi. Treba se zabrinuti za dete koje nije počelo da u trećoj godini gradi čvrste odnose sa vršnjacima. Posebno ozbiljno treba shvatiti ako druga deca ne vole vaše dete ili ne žele da se igraju sa njim. Deca jako dobro osete kada neko dete ima problem i drže se na odstojanju od njega. Nervozna ili gnevna deca, koja još nisu naučila na pravilan odnos sa drugima, ugrožavaju ravnotežu koje je neko dete u sebi postiglo kada je u pitanju njegova sopstvena agresija i strahovi.

Roditelji mogu da pomognu detetu koje ne ume da se ponaša sa vršnjacima upravo stavljajući ga rano u grupu sa njima. Pametno je prvo upoznati dete sa jednim detetom koje ima slične karakterne crte, pa im omogućiti kada se zbliže, da provode više vremena zajedno na primer na izletu. Tako će ta dva deteta učiti jedno o drugom. Kada dete izgradi odnos sa jednim detetom, nauči da se ponaša, lakše će biti prihvaćeno u grupi sa drugom decom.

Ako je problem u tome da vaše dete ne želi da deli svoje stvari, vi kao roditelji treba da mu objasnite da će mu biti teško da deli stvari sa drugima ali i da je to neophodno. Potrebno je da uvežbate sa detetom da deli svoje stvari. Najbolje je reći detetu da izdvoji par svojih omiljenih igračaka koje ne mora da deli ni sa kim, ali da ga pripremite da će morati da deli ostale u igri sa drugom decom. Kada vaše dete napravi i najmanji korak u tom pravcu, jasno ga pohvalite. Učenje da se deli je veoma važna lekcija u životu.

Kada dete počne spontano da deli igračke sa drugom decom to je znak da se pojavila empatija, dete to radi bez spoljašnjeg pritiska. Na primer podeliće svoj slatkiš sa nekim detetom i kada na licu tog deteta vidi zadovoljstvo zbog slatkiša, biće mu drago. To je kod deteta začetak altruizma – veoma važne ljudske osobine.

Trogodišnje dete počinje da se identifikuje sa roditeljima pojedinačno. Nekada će se izrazito vezati za jednog roditelja do te mere da će oponašati pokrete. Zatim će u narednom periodu proglasiti drugog roditelja za miljenika. Dete naglo menja naklonost ali dete takvim fokusiranjem na jednog roditelja upija njegove osobine i ponašanje. Ove promene naklonosti su bolne i zbunjujuće za roditelja. Roditelji se u fazama kada nisu u fokusu osećaju odbačeni. Dete na svoj način počinje da gradi svoj identitet. Pomozite i detetu i sebi. Predložite detetu da provedete neko vreme sami sa njim, u šetnji, kupovini, parku. Čitajte mu priče pred spavanje sami. Ne forsirajte dete. Takvo ponašanje i naklonost prema jednom roditelju traje nekoliko meseci. Pa iako je to isprobavanje identifikacije sa majkom ili dečije flertovanje sa ocem – dete samo uči da izlazi na kraj sa svojim intenzivnim osećanjima.

Posebno je u ovom periodu teško i detetu i roditeljima da izađu na kraj sa osećanjima agresije i gneva. Dete ispituje roditelje izazivajući njihove reakcije da bi naučilo šta je prihvatljivo a šta ne i gde su vam granice. Na vama je da to i naučite dete. Bez obzira na izlive besa nema razloga da dozvolite detetu sve što u besu hoće jer ga time nećete naučit mnogo važniju lekciju u životu – šta je dobro a šta loše, šta je prihvatljivo a šta ne.

Izvor: Škola roditeljstva Nada Lazić